SINDIKAT DRŽAVNIH I LOKALNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA REPUBLIKE HRVATSKE
SDLSN - Povratak na početnu stranicu SDLSN - Povratak na početnu stranicu

Vukovarsko-srijemska županija

Povjerenik: Zlatko Maslaj

Tel: 032/826-386

Fax: 032/826-386

Mobitel: 099/2129-090

E-mail:


Akcije

Petak, 19.05.2017.

VIŠEGODIŠNJA NEPRAVDA
Država ih dovela do ruba: "Pokrali su me ko lopovi, nisam imao novca ni da ženu sahranim..."

Državnim službenicima iz Podunavlja, koji su se na posao vratili još za vrijeme okupacije, i dalje stižu ovrhe zbog uvećanih plaća na koje su najprije imali pravo, a onda im je to pravo naknadno poništeno.

Piše Marina Bešić Đukarić/D.B.  

(Dnevnik.hr, 19. svibnja 2017.) Iako je Vlada još prije dvije godine priznala da se radi o svojevrsnoj nepravdi, zbog čega je i donijela odluku o otpisu kamata, Ministarstvo financija tek sada se sprema - provesti je u djelo.

Deset godina ovrhe umirovljenog državnog službenika Petra Lapoša dovele su do ruba života. "Nemojte me pitati, nemojte. Pokrali su me ko lopovi, žena mi je umrla, da ne kažem - nisam imao novaca da je sahranim, sramota..."

Hrvatska je bila u postupku mirne reintegracije kad se u Ilok vratio na posao dostavljača. "Došao sam 1997., s policijom, jer sam morao početi raditi." Zakonom o područjima od posebne državne skrbi iz 1996. državnim službenicima plaće su uvećane za 50 odnosno 25 posto. U Podunavlju su do novca došli tek četiri godine kasnije, nakon tužbi.

 

Da državni službenici imaju pravo na uvećane plaće potvrdili su i općinski i županijski, a potom i Vrhovni sud. No, godinama kasnije Ustavni sud odlučuje suprotno pa odluku mijenja i Vrhovni sud. Sud je smatrao da se pravo nije steklo povratkom na posao, nego tek 2000. godine, nakon podjele Podunavlja u 1. i 2. skupinu. Novac su morali vratiti, i to s kamatama, a ovrhe stižu i danas.

Josip Kustura, član Sindikata državnih službenika, kaže: "Mi vraćamo, ne znamo što vraćamo. Ne znamo jesu li to kamate, je li to glavnica, ne znamo koliko još". Dvije godine staru odluku Vlade o otpisu kamata Ministarstvo financija konačno je stavilo na stol.

 

"Ministarstvo financija je od nadležnih državnih odvjetništava zaprimilo dokumentaciju vezanu za odlučivanje po pojedinačnim zahtjevima te će najkasnije do lipnja 2017. godine donijeti rješenja temeljem Odluke o otpisu zakonskih zateznih kamata."

Ostaju vrtoglave glavnice te sudski i troškovi odvjetnika. Petar Lapoš, koji u lipnju puni 80 godina, morat će poživjeti još barem 10 godina da vrati nagradu koju mu je država dala, a sud uzeo.

Pročitajte još...

Ispis   Pošalji na mail


Četvrtak, 16.02.2017.

Dovedeni su na rub egzistencije: Država povratnicima dala, a sud im oduzeo

 

Autor: Marina Bešić Đukarić

Država im dala, a sud uzeo. Tako bi se ukratko mogao opisati slučaj s državnim službenicima iz hrvatskog Podunavlja, koji su najprije dobili veće plaće zbog rada u nekad ratnom području, a sada sve moraju vratiti i to s kamatama.

(Dnevnik.hr, 16. veljače 2017.) Ovrhe prevarenim povratnicima stižu zbog različitog tumačenja Zakona o područjima od posebne državne skrbi, a najviše je slučajeva u Vukovaru i Iloku.
Zakonom o Područjima od posebne državne skrbi iz 96. godine državni službenici dobili su pravo na 50, odnosno 25 posto veće plaće. Četiri godine čekali su službeno razvrstavanje područja, a do novca došli tek tužbama.


"Iznos koji sam dobio je 95.000 kuna, odvjetnik je uzeo proviziju od 11.000", kaže Josip Kustura, državni službenik.
Da je to njihovo pravo tvrdili su općinski, županijski, pa i Vrhovni sud, a onda, godinama naknadno, Ustavni, a potom i Vrhovni sud odlučuju suprotno. Sve moraju vratiti, i to sa zateznim kamatama. Iznos je višemilijunski.
"Po mom izračunu ja to sa jednom trećinom mirovine ne mogu vratiti do smrti", ističe Zlatko Badovinac, umirovljeni državni službenik.


Dovedeni su na rub egzistencije, matičarki Mirjani već je skinuto 60.000 kn, a nitko ne zna koliko mora vratiti. Isto su prošli i Vukovarci. Nekima novac nije ni isplaćen, ali im sjedaju sudski i odvjetnički troškovi.
Sindikat ipak nudi rješenje. "Najbolje rješenje bi bilo da država ne traži od tih ljudi povrat tih sredstava, odnosno parnični trošak i zakonske zatezne kamate, već da jednostavno odobri da se to njima više ne usteže", poručuje Siniša Kuhar iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika.

Umjesto da su nagrađeni, državni službenici u hrvatskom Podunavlju, kažnjeni su što su se vratili.

Pročitajte još... 

Ispis   Pošalji na mail


Četvrtak, 16.02.2017.

PREVARENI SLUŽBENICI
Država je povratnike uvela u dužničko ropstvo

 

Ljudima koji su otišli u mirovinu još prije su počeli uskraćivati dio mirovine

(GLAS SLAVONIJE, 16. veljače 2017.) U dužničko ropstvo uplela je hrvatska država nešto više od sedamdeset državnih i javnih službenika u hrvatskom Podunavlju.
Oni su, upozorava Sindikat državnih i lokalnih službenika RH, izloženi pravosudnom progonu od strane vlasti, koji se sastoji u nemilosrdnom potraživanju troškova parničnih postupaka i zateznih kamata, odnosno glavnice u postupcima protuovrhe zbog "stečenog bez osnove", odnosno uvećanja plaće za rad na području posebne državne skrbi. Naime, službenici i namještenici su na temelju stajališta općinskih i županijskih sudova te Vrhovnog suda dovedeni u zabludu kako, sukladno Zakonu o područjima posebne državne skrbi, imaju pravo na uvećanje plaće od 50 posto, jer su se vratili i radili na području posebne državne skrbi u hrvatskom Podunavlju i to odmah nakon mirne reintegracije, odnosno prije nego što je Vlada to područje razvrstala u skupinu područja na kojima službenici i namještenici ostvaruju 50 posto uvećanja plaće. Međutim, stajalište Ustavnog suda, prema kojem pravo na uvećanje plaće od 50 posto za rad na području posebne državne skrbi nastaje tek s nadnevkom razvrstavanja hrvatskog Podunavlja u jednu od skupina područja posebne državne skrbi, do kojeg je došlo tek 29. srpnja 2000. godine, izazvalo je i promjenu stajališta Vrhovnog suda i sudsku praksu općinskih i županijskih sudova te dovelo do pokretanja protuovrha zbog "stečenog bez osnove", na temelju kojih su sredstva koja su u sudskim postupcima zaposlenici na području hrvatskog Podunavlja ostvarili i utrošili u podizanje kvalitete života na tom području, sada morali vratiti uvećana za pripadajuće kamate i troškove sudskih postupaka, koja sredstava mnogi neće otplatiti za života.
Što vraćam - ne znam
- Do sada sam vratio oko 60 tisuća kuna, a što vraćam - ne znam. Ljudima koji su otišli u mirovinu još prije su počeli uskraćivati dio mirovine. Imamo čovjeka koji ima 1700 kuna mirovine i već sedam-osam godina uzimaju mu trećinu. U dom ne može, jer mu je kuća pod hipotekom, od čega da živi - pita jedan od zaposlenika kojemu je, na nesreću, isplaćen traženi iznos, a sada mora vratiti više nego dvostruko.
- Priča je počela još 1995., a sada je 2017. godina. Otkako je Hrvatski sabor donio odluku da se proglašavaju područja od posebne državne skrbi, gdje su nabrojani gradovi Ilok, Vukovar, Knin..., međutim Vladi RH naloženo je da odredi tko je u prvoj, a tko u drugoj kategoriji. Prva kategorija je nosila 50 posto uvećanja plaće, a druga 25 posto. Znači, rečeno je kako pravo imamo svakako, samo je trebalo vidjeti u kojoj smo kategoriji. Vlada je to očito propustila provesti četiri godine. Nismo dobivali ništa, a vratili smo se ovdje, pojašnjava naš sugovornik (podaci poznati redakciji). Sindikat je, kaže, išao s tužbama.
- Neki su sudovi bili manje opterećeni i brže su rješavali predmete pa je od nas ukupno 72, koliko je podnijelo tužbu, dvadeset i dvoje dobilo novac, a ostali su bili pred isplatom. Stiglo je to i do Vrhovnog suda koji je potvrdio odluke nižih instanci, međutim, Ustavni sud tada daje negativno mišljenje, Vrhovni sud ponovno presudi da imamo pravo, no kada je drugi put presuđeno u našu korist, oni su se sastali kao sudbeno vijeće Vrhovnog suda i donijeli odluku da će od tada negativno suditi. Došlo je do toga da mi, kojima je novac isplaćen, nakon dvije godine moramo vratiti taj novac, a to vam je bilo negdje 2006. godine, dok ga ostali nisu niti dobili. Kako je postupak bio nejasan, čekalo se još šest godina da bi pokrenuli ovrhu - priča zaposlenik.


Nismo lihvari

- U mom slučaju tužba je iznosila 46 tisuća kuna, koje sam trebao dobiti. Dobio sam 96 tisuća kuna plus 11 tisuća kuna za odvjetnika. Međutim, presuda u kojoj kažu da novac moram vratiti, gdje nema točnog izračuna, kaže da moram vratiti više od 200 tisuća kuna. To vam je 46 tisuća kuna uvećanja za zatezne kamate! Zamislite kolike su to godine i kolike zatezne kamate - priča naš sugovornik.
Pokušali su, kaže, pojasniti da nisu lihvari koji su taj novac oplodili, nego da su se vratili u ratom razrušeno područje, kuće je trebalo renovirati.
- Išli smo i do Vrhovnog suda, sve institucije, od predsjednice ondašnje vlade Jadranke Kosor, do predsjednika Vrhovnog suda koji nam je obećao da će to probati ispraviti, tada je Šuker bio ministar financija. Od toga nije bilo ništa, vlast se mijenjala, problem ostaje - kaže ogorčeni povratnik.
Vlada Zorana Milanovića, priča nas sugovornik, donijela je odluku koja kaže da se oslobađaju zakonskih zateznih kamata, što je trebalo biti riješeno putem Ministarstva financija.
- Događa se to da Ministarstvo financija to ne rješava godinu i pol dana, jer novac koji smo dobili pravno se naziva "stjecanje bez osnove", što znači da smo mi novac - ukrali iz proračuna! Možete li vjerovati? U Ministarstvu financija rekli su nam kako će o našem slučaju odlučivati u siječnju, navodno su u ponedjeljak imali sastanak gdje su nešto odlučili. Što, ne znamo još, ali su nam u tom ministarstvu rekli da će ubuduće o našem problemu s nama raspravljati Državno odvjetništvo - ogorčeno prepričava naš čitatelj.
Upit o ovome uputili smo Vladi RH, Ministarstvu uprave i Ministarstvu financija. Odgovor smo dobili jedino iz Ministarstva uprave, gdje su nam pojasnili kako je "prema Odluci o otpisu zakonskih zateznih kamata na potraživanje koja je Republika Hrvatska ostvarila prema zaposlenima na području hrvatskog Podunavlja na temelju pravomoćnih rješenja o protuovrsi radi povrata stečenog bez osnove (Narodne novine, broj 65/2015), za provedbu navedene Odluke nadležno je Ministarstvo financija".
Maja MUŠKIĆ


Suci ne moraju vratiti ništa?!

- "Pravna država", koja je u hrvatskom Podunavlju od svojih zaposlenika napravila "magarce" i brojne od njih odvela u dužničko ropstvo, pokazala je da i u svojoj nemilosti ima različita i diskriminirajuća mjerila. Naime, prema saznanjima Sindikata, protuovrhe nisu pokrenute u svim slučajevima "stečenog bez osnove", a među onima koji su ih pošteđeni nalaze se i pravosudni dužnosnici, suci, upozoravaju u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika. Da je tome tako potvrđuje i naš sugovornik iz hrvatskog Podunavlja. "Suci koji su tužili državu dobili su po 250 tisuća kuna, nakon revizije njima nije naloženo da vrate novac. Do tada je mogla ići revizija samo na iznos iznad sto tisuća kuna. S druge strane, ljudi koji su dobili 80 tisuća kuna, dobili su nalog da vrate novac. To su slučajevi apsolutno suprotnog postupanja", upozorava naš sugovornik.


Novac nisu dobili, ali moraju vratiti novac za odvjetnika

- Imamo slučaj zaposlenika u Vukovaru gdje njih 50 nije dobilo novac, ali je od njih usmenim putem zamjenica državne odvjetnice zatražila da vrate iznos za odvjetnika. Naime, naš odvjetnik dobio je 500 tisuća kuna za troškove vođenja postupka. To je isplaćeno iz Proračuna RH, a ona je tražila da se taj iznos vrati. On iznosi oko 6000 kuna za svakog pojedinačno u startu, plus zatezne kamate. Jednako kao i mi koji smo dobili novac pa ga sad moramo vraćati, tako i oni koji ga još nisu dobili trebaju vratiti oko dvije tisuće eura, možete li to vjerovati - kaže povratnik u hrvatsko Podunavlje.
Očitovanje Vlade RH zatražili smo prije tjedan dana, osim što su potvrdili da su dobili naš upit, drugi odgovor od njih nije stigao


lihvarenje
ZATEZNE KAMATE VIŠE SU I OD 40.000 KUNA 

 

 

... za čitanje klikni na sliku 

Ispis   Pošalji na mail


Četvrtak, 02.02.2017.

ZAHTJEV
Sindikat traži zaustavljanje ovrha nad službenicima u Podunavlju

Sindikat traži da Vlada utvrdi stvarno stanje glede sudskih postupaka koji su vođeni na području hrvatskog Podunavlja

 

(Direktno.hr, 2. veljače 2017.) Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Hrvatske zatražio je u četvrtak da Vlada zaustavi ovrhe nad državnim i javnim službenicima i namještenicima u hrvatskom Podunavlju, od kojih država potražuje 

troškove parničnih postupaka i zateznih kamata, odnosno glavnice u postupcima zbog "stečenog bez osnove", tj. uvećanja plaća za rad na području posebne državne skrbi.

Sindikat u priopćenju predlaže da Vlada "razmotri posljedice nemilosrdnog pravosudnog postupanja prema službenicima i namještenicima hrvatskog Podunavlja, koji su povjerovali u bajku o radu na području posebne državne skrbi i pripadajućem pravu na uvećanje plaće, i razmisli o tome ne prazni li se Slavonija i zbog postupaka Vlade, a ne samo zbog recesije".

Sindikat tvrdi da su službenici i namještenici temeljem stajališta općinskih i županijskih sudova, te Vrhovnog suda dovedeni u zabludu kako, sukladno Zakonu o područjima posebne državne skrbi, imaju pravo na uvećanje plaće od 50 posto jer su se vratili i radili na području posebne državne skrbi, i to odmah nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, odnosno prije nego što je Vlada to područje razvrstala u skupinu područja na kojima službenici i namještenici ostvaruju 50 posto uvećanja plaće.

Međutim, stajalište Ustavnog suda da pravo na uvećanje plaće od 50 posto nastaje tek s nadnevkom razvrstavanja hrvatskog Podunavlja u jednu od skupina područja posebne državne skrbi, do kojeg je došlo tek 29. srpnja 2000. godine, uzrokovalo je i promjenu stajališta Vrhovnog suda i sudsku praksu općinskih i županijskih sudova, te dovelo do pokretanja protuovrha zbog "stečenog bez osnove".

"Pravna država" koja je u hrvatskom Podunavlju od svojih zaposlenika napravila magarce i brojne od njih odvela u dužničko ropstvo pokazala je da i u svojoj nemilosti ima različita i diskriminirajuća mjerila jer protuovrhe nisu pokrenute u svim slučajevima "stečenog bez osnove", a među onima koji su ih pošteđeni su i pravosudni dužnosnici - suci, tvrdi sindikat.

Sindikat traži da Vlada utvrdi stvarno stanje glede sudskih postupaka koji su vođeni na području hrvatskog Podunavlja zbog ostvarivanja prava na uvećanje plaće, i to u pogledu njihova ishoda i posljedica koje su imali po osobe koje su ih pokrenule, a posebice glede okolnosti protiv koga jest, a protiv koga nije pokrenut postupak protuovrhe.

Jedna od mogućih mjera je i oprost dugova, odnosno parničnih troškova i kamata nastalih u sporovima s Hrvatskom, za koje najveću odgovornost snosi upravo ona sama, kaže se u priopćenju. 

 

OVRHE SLUŽBENIČKIH PLAĆA
SDLSN traži zaustavljanje ovrha u Hrvatskom Podunavlju

SDLSN predlaže da Vlada Republike Hrvatske razmotri posljedice nemilosrdnog pravosudnog postupanja prema građanima - službenicima i namještenicima Hrvatskog Podunavlja, koji su povjerovali u bajku o radu na području posebne državne skrbi i pripadajućem pravu na uvećanje plaće i razmisli o tome ne prazni li se Slavonija i zbog postupaka Vlade, a ne samo zbog recesije kojoj je izložena


(SDLSN, 2. veljače 2017.) Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske od 2008. godine ukazuje na nezavidan položaj hrvatskih građana - državnih i javnih službenika i namještenika u Hrvatskom Podunavlju, koji su pored činjenice da žive na prostoru na kojem niska gospodarska aktivnost ne osigurava novo zapošljavanje i ostanak mladih u ovom dijelu Hrvatske, izloženi pravosudnom „progonu" od strane vlasti, koji se sastoji u nemilosrdnom potraživanju troškova parničnih postupaka i zateznih kamata odnosno glavnice u postupcima protuovrhe zbog „stečenog bez osnove", tj. uvećanja plaće za rad na području posebne državne skrbi.
Podsjećamo, službenici i namještenici su temeljem stajališta općinskih i županijskih sudova te Vrhovnog suda dovedeni u zabludu kako, sukladno Zakonu o područjima posebne državne skrbi, imaju pravo na uvećanje plaće od 50 posto jer su se vratili i radili na području posebne državne skrbi - u Hrvatskom Podunavlju i to odmah nakon mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja odnosno prije nego što je Vlada to područje razvrstala u skupinu područja na kojima službenici i namještenici ostvaruju 50 posto uvećanja plaće.
Međutim, stajalište Ustavnog suda, prema kojem pravo na uvećanje plaće od 50 posto za rad na području posebne državne skrbi nastaje tek s nadnevkom razvrstavanja Hrvatskog Podunavlja u jednu od skupina područja posebne državne skrbi, do kojeg je došlo tek 29. srpnja 2000. godine, uzrokovalo je i promjenu stajališta Vrhovnog suda i sudsku praksu općinskih i županijskih sudova te dovelo do pokretanja protuovrha zbog „stečenog bez osnove", temeljem kojih su sredstva koja su u sudskim postupcima zaposlenici na području Hrvatskog Podunavlja ostvarili i utrošili u podizanje kvalitete života na tom području, sada morali vratiti uvećana za pripadajuće kamate i troškove sudskih postupaka, koja sredstava mnogi neće otplatiti za života.

... za uvećanje klikni na sliku 

No, „pravna država" koja je u Hrvatskom Podunavlju od svojih zaposlenika napravila „magarce" i brojne od njih odvela u dužničko ropstvo pokazala je da i u svojoj nemilosti ima različita i diskriminirajuća mjerila.
Naime, prema saznanjima Sindikata, protuovrhe nisu pokrenute u svim slučajevima „stečenog bez osnove", a među onima koji su ih pošteđeni nalaze se i pravosudni dužnosnici - suci.
Čak i u onim situacijama u kojima je Vlada, na inzistiranje Sindikata, odlučila poduzeti mjere u cilju olakšavanja odnosno otpisa zakonskih zateznih kamata, takve se mjere ne provode pa je tako Odluka o otpisu zakonskih zateznih kamata na potraživanja koja je Republika Hrvatska ostvarila prema zaposlenima na području Hrvatskog Podunavlja temeljem pravomoćnih rješenja o protuovrsi radi povrata stečenog bez osnove (NN 65/15) do danas ostala mrtvo slovo na papiru odnosno temeljem nje dosad nitko nije ostvario pravo na otpis kamata.
S time u svezi, Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika od Vlade Republike Hrvatske traži da utvrdi stvarno stanje glede sudskih postupaka koji su vođeni na području Hrvatskog Podunavlja zbog ostvarivanja prava na uvećanje plaće zbog rada na području posebne državne skrbi i to u pogledu njihovog ishoda i posljedica koje su imali po osobe koje su ih pokrenule, a posebice glede okolnosti protiv koga jest, a protiv koga nije pokrenut postupak protuovrhe.
Također, SDLSN predlaže da Vlada Republike Hrvatske razmotri posljedice nemilosrdnog pravosudnog postupanja prema građanima - službenicima i namještenicima Hrvatskog Podunavlja, koji su povjerovali u bajku o radu na području posebne državne skrbi i pripadajućem pravu na uvećanje plaće i razmisli o tome ne prazni li se Slavonija i zbog postupaka Vlade, a ne samo zbog recesije kojoj je izložena.
Jedna od mogućih mjera je i oprost dugova odnosno parničnih troškova i kamata nastalih u sporovima s Republikom Hrvatskom, za koje najveću odgovornost snosi upravo ona sama. S. Kuhar

Pročitajte još... 

Ispis   Pošalji na mail


Petak, 20.01.2017.
INTERVJU s prof. dr. sc. Gordanom Marčetić o istraživanju isplate dodataka za uspješnost u radu u jedinicama lokalne i regionalne (područne) samouprave

Nagrađivanje službenika za natprosječne rezultate rada u županijama, gradovima i općinama - problematično 

Nedosljednost u primjeni, nedostatak objektivnih i standardiziranih kriterija te nejednaki pristup zaposlenicima ozbiljno dovode u pitanje ispravnost, svrhovitost i pravednost ovog modela u hrvatskim okolnostima

(SDLSN - SINDIKALNI LIST, 20. siječnja 2017.) U prvoj polovini 2016. godine Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika i prof. dr. sc. Gordana Marčetić s Pravnog fakulteta iz Zagreba proveli su zajedničko istraživanje o isplati dodatka za uspješnost u radu u jedinicama lokalne i regionalne (područne) samouprave (JLPRS).

Ovaj dodatak se prema Zakonu o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi može isplatiti službenicima i namještenicima ako ostvare natprosječne rezultate u radu, a godišnje može iznositi najviše tri plaće službenika ili namještenika. Sindikat je službenim putem poslao zahtjev za pristup informacijama svim hrvatskim županijama i odabranim gradovima u svakoj županiji koji su prikazani u tablici.

 

ŽUPANIJE  GRAD I.GRAD II. 
 I. Zagrebačka  Velika Gorica Jastrebarsko
 II. Krapinsko - zagorska Krapina Zabok
 III. Sisačko - moslavačka Sisak Petrinja
 IV. Karlovačka Karlovac Ogulin
 V. Varaždinska Varaždin Lepoglava
 VI. Koprivničko - križevačka Koprivnica Križevci
 VII. Bjelovarsko - bilogorska Bjelovar Daruvar
 VIII. Primorsko - goranska Rijeka Opatija
 IX. Ličko - senjska Gospić Senj
 X. Virovitičko - podravska Virovitica Slatina
 XI. Požeško - slavonska Požega Kutjevo
 XII. Brodsko - posavska Slavonski Brod Nova Gradiška
 XIII. Zadarska Zadar Pag
 XIV. Osječko - baranjska Osijek Đakovo
 XV. Šibensko - kninska Šibenik  Knin
 XVI. Vukovarsko - srijemska Vukovar Županja
 XVII. Splitsko - dalmatinska Makarska -
 XVIII. Istarska Pazin Pula
 XIX. Dubrovačko - neretvanska Dubrovnik Ploče
 XX. Međimurska  Čakovec Prelog
 XXI. Grad Zagreb Zagreb  -

 

Zatraženi su odgovori na šest pitanja:

P 1. Je li župan/gradonačelnik, sukladno članku 13. stavak 2. Zakona o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi pravilnikom utvrdio kriterije utvrđivanja natprosječnih rezultata i način isplate dodatka za uspješnost na radu?

P 2. Je li župan/gradonačelnik, sukladno članku 13. stavak 3. Zakona o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi utvrdio masu sredstava za dodatke za uspješnost na radu u pojedinim upravnim odjelima i službama, sukladno osiguranim proračunskim sredstvima?

P 3. Koliko je sredstava do sada osigurano za isplatu dodatka za uspješnost na radu u 2010., 2011., 2012., 2013., 2014., 2015. i 2016. godini?

P 4. Koliko službenika i namještenika je zaposleno u upravnim tijelima županije/grada?

P 5. Koliko je zaposlenika do sada nagrađeno temeljem navedenog pravilnika u 2010., 2011., 2012., 2013., 2014., 2015. i 2016. godini (molimo prikaz po godinama) i to:
- Koliko službenika od ukupnog broja službenika (npr. 8/24), a koliko namještenika od ukupnog broja namještenika (npr. 2/6)?
- U kojem ukupnom iznosu?
- Koliko ih je od toga nagrađeno više puta, odnosno, koliko je nagrada isplaćeno?
- Koji je najniži, a koji najviši iznos isplaćene pojedinačne nagrade u novčanom iznosu?

P 6. Koji su prema vašem mišljenju učinci isplate dodatka za uspješnost na radu, pozitivni ili negativni. Molimo da objasnite.

 

Podatke koje su dostavile JLPRS obradila je i analizirala prof. dr. sc. Gordana Marčetić te smo ju zamolili da protumači pojedine odgovore i ukratko prikaže rezultate istraživanja.

Jesu li župani i gradonačelnici u svim anketiranim jedinicama donijeli pravilnike o kriterijima i utvrdili masu sredstava za dodatke na uspješnost?

Ne. U dvije županije (Požeško-slavonska i Šibensko-kninska) te šest gradova (Đakovo, Kutjevo, Makarska, Petrinja, Šibenik i Županja) župani i gradonačelnici nisu donijeli pravilnike niti su utvrdili masu sredstava za dodatke na uspješnost. No, u tim jedinicama dodaci na uspješnost nisu ni isplaćivani.
Iako su u velikom broju jedinica donijeti pravilnici, među njima 24 JLPRS nije utvrdilo masu sredstava za dodatke. Unatoč tomu, neke su tijekom godina isplaćivale dodatke na uspješnost. Sveukupno je oko polovine anketiranih jedinica isplaćivalo dodatke u razdoblju od 2010. do 2016. 

Postoji li veća razlika u ukupnoj masi isplaćenih sredstava za dodatak na uspješnost u promatranim godinama između pojedinih lokalnih jedinica?

Da, razlika je vrlo velika između pojedinih lokalnih i regionalnih jedinica što se ne može povezati s brojem zaposlenih. Primjerice, u gradu s 468 zaposlenih, najveći iznos sredstava za dodatke u 2013. je iznosio 72.417 kuna, dok je, s druge strane, u županiji koja ima 110 zaposlenih u 2015. izdvojeno čak 2.424.000 kuna. To je ujedno i najveći godišnji iznos koji je u promatranim godinama izdvojen na ime dodatka u svim JLPRS, s time da je već premašen u prvoj četvrtini 2016. Pitanje je može li se to opravdati isključivo jakim financijskim kapacitetom, osobito ako ovu županiju usporedimo s gradom - sjedištem te županije, koji ima duplo više zaposlenih (221) i nesumnjivo izvrstan prihod od turizma, a najviši iznos sredstava koji je izdvojio u godini 2012. bio je 318.448 kuna.
I obrnuto, najmanji iznos od 1.348 kuna u 2010. godini je isplaćen u gradu Daruvaru koji broji 26 zaposlenih, dok su neke JLPRS sa sličnim ili manjim brojem zaposlenih odvojile znatno veće novčane svote na ime dodatka (npr. Ploče, Zabok) ili pak uopće nisu isplaćivale dodatke (Knin, Krapina, Križevci, Pag, Prelog, Senj). 

Postoji li razlika u iznosu isplaćenih sredstava unutar istog grada ili županije u pojedinim godinama?

 

Da, iznenađujuće su velike razlike. Više je pravilo nego iznimka da su u pojedinim godinama isplaćivani veći iznosi, a u drugim godinama nije uopće bilo isplata ili su iznosi bili znatno manji. Primjerice, u Zagrebačkoj županiji je od 2010. do 2013. isplaćivano između milijun i milijun i pol kuna godišnje, a u 2014. i 2015. nije isplaćen nikakav iznos na ime dodatka. U Velikoj Gorici je bilo obrnuto, pa se tek počelo isplaćivati nakon 2014. Slično je i u Rijeci, koja u 2010., 2012. i 2015. nije izdvojila niti jednu kunu, dok je ostalih godina isplatila između 125.000 i 263.000 kuna godišnje. U Sisačko-moslavačkoj županiji je 2010. isplaćeno 382.000 kuna, a u 2014. 1.380.000 kuna, u Karlovcu je pak 2010. isplaćeno 180.895 kuna, a 2013. 20.438 kuna. Nadalje, u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji je 2010. isplaćeno samo 2.090 kuna, da bi godinu dana kasnije svota narasla na 79.382 kuna, a sličan nerazmjer je i u Zadru, gdje je 2013. isplaćeno 72.417 kuna, a dvije godine kasnije samo 3.103 kn. I tako dalje. Teško je povjerovati da su tako velike razlike u kvaliteti i rezultatima rada službenika i namještenika unutar iste jedinice LRSG u vremenskom razdoblju od godinu ili dvije.

Kakva je situacija u pogledu broja nagrađenih službenika i namještenika i koliko su puta nagrađivani unutar iste godine? 

I ovdje je također primjetna ogromna razlika i između pojedinih JLRSG i unutar iste jedinice pa brojka varira od minimalno jednog nagrađenog namještenika i niti jednog službenika do čak 90% nagrađenih službenika i 90-100% nagrađenih namještenika (u nekoliko jedinica). U pojedinim jedinicama samo je jedan zaposlenik ili službenik dobio jednu nagradu. Na drugoj strani ljestvice je opet županija gdje je u 2015. nagrađeno 87 od ukupno 88 službenika i sva 4 namještenika s ukupno 181 nagradom, od kojih je najniža bila 7.470, a najviša 22.500 kuna. Dakako da cijeli koncept dodatka na uspješnost s time gubi svoj smisao, jer bi se on trebao isplaćivati kao nagrada za natprosječne rezultate rada, a ne kao dodatak na plaću svim zaposlenicima.
No, ipak u većem broju jedinica nisu nagrađeni svi zaposleni već određeni, veći ili manji postotak službenika i namještenika. Nagrade variraju, od najmanjeg individualnog iznosa 323 kune koji je isplaćen u Zaboku 2012. i 10% od bruto plaće u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji u svim godinama, pa sve do iznosa od 33.631 kuna koji je isplaćen 2011. u Dubrovniku ili iznosa od tri plaće u Rijeci koji je isplaćivan malom broju službenika u godinama 2011., 2013. i 2014.

Koji je prevladavajući stav o učincima isplate dodatka na uspješnost u JLPRS?

Na pitanje o učincima isplate dodatka na uspješnost na radu većina ispitanih jedinica nije odgovorila jer smatraju da se ne radi o informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama.

Koji bi bio sažeti zaključak dobivenih rezultata istraživanja?

 

Nedosljednost u primjeni, nedostatak objektivnih i standardiziranih kriterija te nejednaki pristup zaposlenicima ozbiljno dovode u pitanje ispravnost, svrhovitost i pravednost ovog modela u hrvatskim okolnostima.

Kakva su komparativna regionalna, EU i svjetska iskustva?

Različite varijante modela plaća ili dodataka na plaću koje se temelje na kvaliteti radnog izvršenja (Performance-related pay - PRP) rezultat su uvođenja menadžerskih metoda u javnu upravu pod utjecajem doktrine Novog javnog menadžmenta. Za razliku od klasičnih platnih sustava koji su se dugo vremena fokusirali na karijeru, stabilnost, iskustvo u službi, posljednjih desetljeća se promijenila priroda rada i radne snage, traži se specijalizirano znanje i posebne vještine, pa se i javni službenik više ne promatra kao dio skupine već kao pojedinac čije doprinose treba prepoznati i nagraditi. Sveopći proces fleksibilizacije, decentralizacije i individualizacije odgovornosti odrazio se i na sustavima plaća, ali ne svugdje u istom opsegu. Dok je u većini anglosaksonskih, skandinavskih i nekih drugih zemalja koje su provodile menadžerske reforme individualni i decentralizirani pristup plaćama bio naglašeniji, na kontinentu Europe taj proces teče sporije. U zemljama EU osnovna plaća je u pravilu povezana sa stupnjevanjem radnog mjesta pojedinog zaposlenika na platnoj ljestvici, dok se drugi dio plaće temelji na različitim kriterijima. No, iako su još uvijek tradicionalni i opći kriteriji vezani za godine provedene u službi, raste broj bonusa koji se vežu za radnu ocjenu. Često se takvi modeli uvode samo za vodeće osoblje ili vrijede na razini pojedinih ministarstava odnosno agencija dok je manji broj zemalja uveo ekstenzivan i formaliziran sustav plaća prema radu. Unatoč propulzivnosti i svojevrsnoj pomodnosti modela PRP-a, vrlo je malo komparativnih i empirijskih istraživanja o njegovoj uspješnosti ili neuspješnosti u praksi. Jedino veće istraživanje na koje se brojni autori referiraju je ono koje je proveo OECD, no pokušaji da se izmjeri opseg u kojem su službenički sustavi u praksi usmjereni na izvršenje nisu bili osobito uspješni.

Je li nagrađivanje za natprosječne rezultate rada čarobni štapić kojim se mogu riješiti svi problemi javne uprave?

Sasvim sigurno nije riječ o čarobnom štapiću, štoviše, ovaj koncept može proizvesti brojne negativne efekte u upravnim sustavima koji nemaju objektivan sustav ocjenjivanja. Iako nema formule koja će jamčiti uspješnost uvođenja modela PRP-a, mnogi stručnjaci ističu da je potrebno zadovoljiti neke nužne uvjete kako bi njihovo djelovanje bilo efektivno. Među njima su: povjerenje u vodstvo, izostanak primoravanja na izvršenje, dobar sustav mjerenja i relevantni kriteriji ocjenjivanja, sposobnost da se plati dobar rad, valjana procjena poslova, otvorena politika plaća, usklađenost s prevladavajućom kulturom, itd. Menadžere i osobe koje nadziru rad treba osposobiti u vještinama postupka ocjenjivanja i prevladavanja subjektivnosti u ocjenjivanju, motivirati ih da vode brigu o ocjenjivanju rada, pa i kažnjavati ako to ne čine kako treba. I zaposlenici i menadžeri trebaju pokazati interes za ocjenjivanje rada te ostvariti dobru komunikaciju.

 

Svi koji su zaposleni u hrvatskoj upravi znaju da ovi uvjeti uglavnom nisu ostvareni te da ne postoji dosljedan i jedinstven sustav ocjenjivanja s razrađenim i valjanim kriterijima ocjene i objektivnim ocjenjivačima. Nekoliko istraživanja koje sam provodila u tijelima državne uprave i Gradu Zagrebu posljednjih desetak godina uvijek pokazuju iste rezultate - nerealno visoki postotak iznimno uspješnih i uspješnih ocjena (od 90-98%!) i minoran postotak zadovoljavajućih ocjena. Apsurdno je pomisliti da su te ocjene istinski pokazatelj kvalitetno obavljenog posla, jer iz njih proizlazi da su hrvatski službenici najbolji na svijetu. Takva situacija pogoduje neradnicima, a omalovažava i frustrira ljude koji uistinu kvalitetno i predano rade svoj posao. S druge strane, upravo činjenica da ocjene nikada nisu ni utjecale na visinu plaće, pokazuje da se njih ne smatra suviše bitnim faktorom jer u praksi djeluju sasvim drugi neformalni kriteriji, kao što su političke i prijateljske veze. O tome dovoljno govori i okolnost da Vlada do danas nije donijela uredbu o kriterijima za određivanje natprosječnih rezultata i načinima njegova isplaćivanja. No, ovo istraživanje u JLPRSG pokazuje da se i u slučaju kada su donijeti pravilnici o nagrađivanju nastavlja s dosadašnjom praksom nejedinstvenosti, nedosljednosti i neobjektivnosti.

Koji su pozitivni i negativni učinci diferencijacije zaposlenika s obzirom na uspješnost u radu - kakvo ponašanje potiče?

Na teorijskoj razini mnogi autori argumentiraju u prilog PRP-a naglašavajući jednostavnost formule plaćanja prema radu - zaposlenici koji žele veću plaću radit će više i kvalitetnije će ispunjavati svoje radne zadatke, a menadžeri trebaju kreirati vrijednosni sustav nagrada (koje su uobičajeno novčane) i povezati ih s očekivanom razinom izvršenja. Oni ističu da ovaj model pridonosi zdravom natjecanju koje omogućava više plaće agresivnijim i produktivnijim zaposlenicima, dok prosječni dobivaju niže plaće koje i zaslužuju, pa je krajnji rezultat - ravnomjerna pravednost. Iako povezivanje novčanih ili drugih poticaja s motivacijom zvuči teorijski logično, u stvarnosti se ova pretpostavka pokazala upitnom. Naime, često se događa da zaposlenici na koje se primjenjuju modeli PRP-a ne rade više i kvalitetnije, pa protivnici ovog pristupa ističu da takvi načini plaćanja uopće nisu motivirajući. Tu je riječ o vrlo nezdravom natjecanju između zaposlenika jer su u takvom kompetitivnom okruženju pobjednici na cijeni, dobivaju status, počasti i novčane nagrade, dok gubitnici postaju ljuti, frustrirani ili demotivirani.


Novija istraživanja u organizacijama javnog sektora (npr. Studija o motivaciji danskog Ministarstva financija ili studija o reformi platnog sustava u američkoj državi Georgiji) pokazuju da većina službenika načelno podržava PRP smatrajući ga pravednijim od modela plaća koji se temelje na godinama provedenim u službi ili prema zvanju. Međutim, problemi se pojavljuju u trenutku njegove implementacije u praksi. U mnogo slučajeva do sada ljudi su bili više demotivirani i frustrirani nakon uvođenja plaćanja prema učinku. Uspoređujući neprekidno svoj doprinos s ostalim kolegama, zaposlenici tendiraju vjerovanju da oni koji su dobili bonuse to nisu zaslužili, osobito ako ih oni sami nikada ne dobivaju. Oni osjećaju da su nepošteno tretirani zbog neprofesionalnih ili nepoštenih odluka o plaćama svojih nadređenih.
Rezultati nekih ranijih istraživanja pokazuju da je ono što se najviše vrednuje - pravednost u plaći, odnosno, da ljude uglavnom ne zanima rade li osobe na drugim poslovima više, ali su vrlo zainteresirani da li za isti posao dobivaju veću plaću. Ljudi su obično nezadovoljni kad vide da je njihova plaća manja od plaća onih koje rade na istim poslovima. Štoviše, ako je produktivan i učinkovit zaposlenik na određenom poslu plaćen jednako kao i onaj koji je manje produktivan i kvalitetan na istom takvom poslu, može se dogoditi da će on smanjiti svoju produktivnost do točke koju smatra pravednom. 

Razgovarao: Siniša Kuhar 

Fotografije: arhiva SDLSN 

Ispis   Pošalji na mail


Petak, 12.06.2015.

VLADA SE ODREKLA KAMATA
Čudan slučaj konačno riješen nakon deset godina

 

Koliko je cijeli slučaj čudan, govori i niz različitih primjera konzumiranja mogućnosti 50-postotnog uvećanja plaće što je bilo regulirano i zakonom u Podunavlju
AUTOR: Branimir Bradarić

(VEČERNJI LIST, 12. lipnja 2015.) Poslije gotovo deset godina dio zaposlenika državnih institucija na Području posebne državne skrbi (PPDS) riješio je dio svojih problema s kojima se suočavaju.

Naime, ovotjednom odlukom Vlade RH donesena je Odluka o otpisu zakonskih zateznih kamata na potraživanja koja je Republika Hrvatska ostvarila prema zaposlenima na području hrvatskog Podunavlja temeljem pravomoćnih rješenja o protuovrhi radi povrata stečenog bez osnove. Naime, radi se o zahtjevu radnika, koje je ostvario niz zaposlenih u državnim institucijama, a koji su prema važećim zakonima imali pravo na 50-postotno uvećanje plaće na ime rada na PPDS.

Nakon što je dijelu radnika onemogućeno korištenje tih prava, reguliranih zakonom, radnici su tužili državu i dobili presudu na Županijskom sudu. Poslije toga su im isplaćeni novci zajedno sa kamatama. Vrhovni sud prvo donosi odluku u korist radnika da bi dvije godine poslije njihova presuda bila suprotna i prema njoj isti ti djelatnici bili su dužni državi vratiti isplaćena sredstva zajedno sa kamatama. Uslijedili su brojni razgovori i pregovori koji su konačno u četvrtak završeni.

Prema odluci Vlade otplata glavnice duga može se odobriti osobama u vidu jednokratne otplate ili otplate u obrocima za razdoblje do najduže pet godina. Otpis zakonskih zateznih kamata i otplata glavnice duga odobrit će se na temelju pojedinačno podnesenih zahtjeva, stoji u odluci Vlade RH. Država se ovom odlukom odrekla oko 1,5 milijuna kuna na ime kamata.

- Možemo reći da smo djelom zadovoljni jer ipak nećemo morati plaćati dalje zakonske kamate. Dobili smo i rok tijekom kojega trebamo vraćati taj dobiveni iznos. Sada konačno možemo početi normalno živjeti jer znamo na čemu smo te dugovanje vraćati od svoje plaće, kaže Josip Kustura iz Iloka. Dodaje da su neki, sukladno prvoj presudi, dobili i do 250.000 kuna koje će sada morati vraćati. Koliko je cijeli ovaj slučaj čudan govori i to da je u Podunavlju niz različitih primjera konzumiranja mogućnosti 50-postotnog uvećanja plaće što je bilo regulirano i zakonom.

Naime, niz je primjera da u jednom te istom uredu sjedi djelatnik koji je godinama dobivao plaću uvećanu za 50 posto i ne mora državi ništa vraćati, djelatnik koji mora državi vratiti kompletan iznos kao i treći koji niti danas ne znaju što će i kako će.

Pročitajte još...

Ispis   Pošalji na mail


Četvrtak, 17.07.2014.

KAKO ŽIVE NAŠI ČLANOVI U GUNJI 

Sve kao da kasni za željom ljudi da se vrate i obnove Gunju

 

Zvonko Gostenčnik pored svoje kuće koja je predviđena za rušenje

(SDLSN, 17. srpnja 2014.) „Molim vas, hoćete li obići moju kuću. Zašto nitko ne obiđe moju kuću?", vapi ovih dana ulicama Gunje Mara, čim se kod susjeda pojave neki nepoznati ljudi koji joj izgledaju „službeno". Jedni od drugih na ulici, ljudi su čuli da bi „ovih dana" trebala krenuti na teren komisija koja će procijeniti štetu od poplava i odrediti iznos sredstava koji bi svakome trebao biti dodijeljen za obnovu, pa se sa svakim strancem budi nada da je i to došlo na red i da će netko napokon obratiti pažnju i na njenu nevolju. Sigurno bi joj bilo lakše. No, malo je razočarana kad čuje da su u selo stigli „samo" novinari. Njih je u zadnje vrijeme puno, a neke velike koristi od toga baš i nema.

Tako nas prepušta susjedu, Zvonku Gostenčniku, poznatom kao Čika, dostavljaču upravnih tijela Grada Županje. Do njega nas je doveo naš vodič, Zlatko Maslaj, voditelj Odsjeka za opću upravu Ureda državne uprave u Vukovarsko srijemskoj županiji u Ispostavi Županja i županijski povjerenik Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, jer je Čikina kuća jedna od 660 onih na području Županjske posavine koje su označene kao opasne po život i predviđene za rušenje. Na takvim je kućama lako uočljiv znak. U kući nema više ničega, sve su stvari uglavnom uništene. Ako ih nije razorio vodeni val koji je prije nešto manje od dva mjeseca potopio selo, uništilo ih je stajanje u vodi gotovo mjesec dana, kao perilicu rublja i sanitarije u kupaonici, jedino što je još ostalo među vlažnim zidovima. No, Čika joj se opet skoro svakog dana vraća, obilazi svoj dom, čeka bagere zajedno sa kućom koju je gradio. Nitko mu ne zna reći kada bi mogla doći na red, niti čemu da se nakon toga nada, pa pitanje o tome čovjeku lako natjera suze na oči. I nekako sam od sebe počne pričati kako je voda navalila u noći sa 17. na 18. svibnja.


Četiri sata na tarabi

 

Jedino računi stižu redovito 

- Imao sam moždani udar nedavno, još idem i na terapije, pa ranije legnem. Zaspao sam i oko jedan u noći probudio me pas. Išao sam mu otvoriti vrata i shvatio da je dvorište puno vode. Nisam ih mogao otvoriti, jedva sam se izvukao iz kuće kroz prozor, kaže, dok nas vodi kroz sobu u kojoj je spavao te noći, hodnik prema mjestu gdje je nekad bila kuhinja, kupaonicu, pa na drugu stranu, u prostor gdje je nekada bio mali frizerski salon njegove bivše supruge. Tu su i ljestve po kojima je mislio popeti se na krov, ako ne uspije izaći. Podova više nema, ogoljeni zidovi prepuni su gljivica i vlage, samo ponos u Čikinim riječima može dočarati kako je tu nekad lijepo bilo. 

Te se noći jedva probio kroz dvorište do ulice te krenuo 200-injak metara dalje, prema kući u kojoj mu žive brat i njegova žena.
- Nisam mogao ni hodati, ponijela me voda, bacila u stupove i ograde i gurala sve do tarabe ispred bratove kuće. No, kako je i taraba bila u vodi, nisam ju mogao otvoriti, niti ući k svojima, priča. Uspio ih je samo ćuti, jer su ga s tavana hrabrili i govorili mu da izdrži, da se ne da, nakon što su pozvali GSS.


- Ne znam ni sam kako sam se na kraju popeo na tarabu. Jedva. Čak sam i udario glavom i ozlijedio se pored oka. Tu sam ostao oko četiri sata, dok me malo prije pet nisu pokupili spasioci iz GSS-a i odveli u bolnicu u Vinkovce. Kako sam izdržao? Držalo me to što mi je snaja stalno govorila: „drži se, Čika, možeš ti to, izdrži Čika moj". Ni sam nisam mislio da mogu, kaže taj 64-godišnjak. Prvu noć proveo je u bolnici u Vinkovcima, potom je završio u Borovom Naselju, gdje je redovno išao na terapije, no ne za dugo: čim se moglo u Gunju, vratio se. Sada živi nedaleko svoje kuće, kod prijatelja koji ga je prvih mjesec dana primio besplatno, a sad je dogovorio da plaća smještaj 1200 kuna. Zato je svaka financijska pomoć i više nego dobro došla, kaže. A toga dosad i nije bilo puno.
- Dobio sam 200 kuna od centra za socijalnu skrb, što su dijelili na početku. Stiglo je 6000 kuna od Sindikata, a i moj grad je nešto najavio ovih dana, kaže. Pomoć od Crvenog križa u vrijeme kada smo ga posjetili tek se počela dijeliti, pa ju još nije dobio. I taman kad su se suze u očima pomalo povukle, glas je opet zadrhtao:
- Ni sam ne znam kako ću. Radim još nekoliko mjeseci, u studenome ću u mirovinu. Sumnjam da ću do tad imati novu kuću. Nitko mi ništa ne kaže, ni kad ću doći na red za rušenje, ni za gradnju, ništa ne znam", kaže čovjek koji pomalo strahuje da na kraju ne ostane zaboravljen i sam.


Premalo ljudi u javnim radovima

Puno je takvih u Gunji. Od 1620 kuća, koliko ih je bilo u mjestu prije poplave, niti jedna nije pošteđena, kaže tajnik općine Marijan Vareševac, koji je bio na terenu u prvoj komisiji koja je popisivala i procjenjivala štetu. Ljudi se pomalo vraćaju i tek nakon što su izbacili uništene stvari iz kuća te počeli pripremati kuće za sušenje, počeli su se i suočavati s tim što ih zapravo čeka. Pomalo su umorni, sve je više nervoze i sve im je teže prihvatiti da neke stvari idu sporije nego što su se nadali, kažu Vareševac i Davor Belobradić, djelatnik računovodstva i povjerenik Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika za Gunju. Da načelnik općine Hrvoje Lucić, u selu poznat i kao Macan, nije uporan i prodoran kao što jest, stvari bi vjerojatno bile i gore.

 

- Tko god ima mogućnosti i vremena vraća se i čisti pomalo, no sve je više problema. Sve nam više nedostaje nam stožer koji bi koordinirao sva tijela koja sudjeluju u obnovi, gdje bi ljudi mogli dobiti sve potrebne informacije. Čak ni mi u Općini često ne dobijemo informacije, pa ne možemo pomoći ljudima, ljudi ne znaju što ih čeka, nema objašnjenja kako će se raditi kad obnova krene. Ne zna se mogu li ljudi dobiti novac za radove koje možda mogu obaviti sami, odnosno bez ovlaštenih majstora, odnosno bojimo se da neće biti dovoljno ovlaštenih majstora koji bi mogli osigurati brzu obnovu. I sada je na javnim radovima, na raščišćavanju, zaposleno 300 ljudi, ima još 50-ak volontera Katoličke mladeži koji se smjenjuju i nešto volontera koji se sami organiziraju, no to ni izbliza nije dovoljno. Bojimo se da će tako biti i kad dođemo do obnove koju će raditi majstori, upozoravaju Belobradić i Vareševac.
Osim toga, organizacija pomoći u nekim detaljima jako kasni: kad su trebale lopate i maske za čišćenje, stigao je tovar maski, ali tek nakon što je gotovo sve očišćeno i oprano. Kad su trebali pajseri za dizanje podova, stigli su nakon što je to već uglavnom obavljeno. Kad je ljudima trebao alat za krbanje zidova (Zagrepčani bi rekli štemanje) da bi se zidovi bolje sušili, čekići, kante i kofe stigle su kad je većina već završila s krbanjem, a na dan kad je naša novinarska ekipa bila u Gunji, započela je i podjela oko 300 isušivača. Nakon što ih je dobar dio mještana već nekako nabavio i započeo sa isušivanjem. Sve kao da kaska za ljudima koji se kući žele vratiti što prije i što prije obnoviti život.

 

- Mi smo isušivač kupili sami, odnosno pomogli su mi sestra i obitelj koji žive u Njemačkoj. Imamo vlastiti agregat, pa već neko vrijeme i sušimo, ali jako sporo radi, kaže Kata Tomić. Dodaje kako isušivači inače troše jako puno struje, a država se još nije izjasnila o tome tko će platiti tu struju. 

- Ne znam kako će ljudi ako to budemo morali sami, kaže. Pokazuje nam kantu u koju se izlijeva voda koju iz zidova izvuče isušivač: u 24 sata prikupilo se jedva tri do četiri litre vode i jasno je da će sušenje trajati jako dugo. Voda je ostavila trag na fasadi njezine kuće, vidi se da je kat bio pošteđen.
- Gore zasad nijeprobila vlaga, iako se osjeća njen miris, pa se cijela obitelj ipak vratila i nekako nam je lakše sad kad smo tu na svome, dodaje. Dok priča kako je nestalo puno toga u što su suprug i ona uložili cijeli svoj život, najviše se tuge može osjetiti kad dođemo do blaga: 7 gica, jedno tele, 12 pura, kokoši...
- Od svega, preživjelo je tek 6 ili 7 kokoši, pa smo im davali vitamine i nadali se. Počele su nesti jaja, ali su ipak uginule, kaže.


Pomozite nam da obnovimo farmu, mi ćemo ostalo

I dok su Tomići držali životinje uglavnom za vlastite potrebe, Marija i Ivo Petek, izgubili su gotovo cijelu farmu od koje je obitelj živjela. I oni su sami nabavili isušivač, krbanje zidova odavno je završeno i zaočeli su sa isušivanjem u kući prije gotovo mjesec dana. No, jasno je da će trebati još dosta vremena. Pomalo se uređuje i dvorište, sadi se novo cvijeće, a Marija već planira posaditi nešto povrća u bašti u kojoj je prije poplave bilo posađeno 50 kila krumpira, rotkvice, rajčica...


Njezina susjeda, Marija Vukadinović, koja nas je, zajedno s Jasnom Prančević, kolegicom iz Prekršajnog suda u Županji, pratila u obilasku mjesta, hvali se kako je već ubrala tri, četiri novoposađene rajčice, što pokazuje da se hrabri ljudi ni ovog puta neće predati. No, samo nekoliko koraka dalje, u štali gdje je nekad bilo 65 grla stoke - uglavnom muznih krava i krava u rasplodnoj fazi - u glasu vlasnice farme osjeća se velika tuga i žal za životinjama koje su izgubili. Sjećanje na noć kad se sve dogodilo zaustavlja rečenice u grlu.
- Onu noć kad je poplavilo nismo mogli spasiti ništa. Samo smo odvezali životinje. No, kad smo djeca i ja otišli, suprug se vratio. Uspio je izvuči 27 krava do željezničke pruge, gdje je bilo suho, no samo 14 ih je uspio ukrcati u kamion i poslije se jedva sam izvukao traktorom.
- Neću nikad zaboraviti kako su me gledale kad sam došao. Zvao sam ih po imenu, pa su neke i krenule prema meni. No, one koje sam izvukao jedva su stajale na nogama i neke se nisu uspjele izvući. Taman kad bih pomislio da sam uspio, samo bi se srušile i nije im bilo pomoći, kaže Ivo. Od 14 krava koje je spasio, neke su odmah morale na klanje, a za ono što je ostalo trenutno nema hrane. Tako su u štali samo tri purice i telić od ujaka, koji je donedavno sisao, pa su ga Petekovi prigrlili i hranili kao svoga. Marija ga grli, mazi i tepa mu kao što mnogi Zagrepčani tepaju psićima i macama koje drže kao kućne ljubimce. S tugom u glasu kaže kako su svaku svoju životinju poznavali u dušu i zvali imenom (imali su čak i kravice blizanke, Saru i Maru) i danas im je bez njih jako teško. Koliko im životinje znače pokazuje i to što su udomili dva psića koji su jedva preživjeli poplavu na tavanu škole, koji sad veselo trčkaraju oko njih.
- Ne očekujem ništa od države. Zdravi smo, sve smo do sad stvorili sami i vjerujem da možemo opet. Ali, bez životinja nemam od čega početi. Ako nam država želi pomoći, neka nam što prije da 10 krava muzilica da se povratimo. I hranu za njih za prvo vrijeme, jer ove godine nema sadnje, a ako tek druge godine i posadimo nešto, tek će treću godinu biti berba. Već nam se javljaju ljudi koji bi opet od nas kupovali mlijeko i žele opet. Ako dobijemo životinje, sami ćemo se izboriti za ostalo, kaže Ivo. Dodaje kako je prije poplave samo od mlijeka zaražđivao oko 25.000 kuna mjesečno, a sada toga nema. Na velikom imanju, srećom, sva je mehanizacija ostala u voznom stanju, osim traktora kojim se Ivo izvukao iz Gunje, i puno je nade.

 

Svoji na svome i svi zdravi, sve ćemo drugo nekako

Toplina i srdačnost kojom marljivi i dobrodušni Slavonci dočekuju svoje goste najbolje dođe do izražaja na tanjuru punom domaćeg kulena, šunke i kobasica te uz čašicu rakije od šljiva, kojima su izvađene koštice. Marija Vukadinović od srca stavlja sve na stol, ispred kuće koja je, kaže, odlično prošla. Njezina je kuća na malo višem dijelu Gunje, pa voda nije dosegla ni prozore. Ušla je u sve prostorije, no ipak su uspjeli spasiti većinu stvari jer su ih iznijeli na kat.

 
- Stvari koje su se smočile i više ih ne možemo koristiti smo bacili, no uspjeli smo osposobiti jednu prostoriju koju sada koristimo kao kuhinju i dnevni boravak, tu je i štednjak i hladnjak koji su se osušili i život ide dalje. Dobro smo, kako je drugima, kaže. Nisu se lako dali ni u noći u kojoj je voda poplavila Gunju. Kako su djeca na internetu pratila informacije o tome kako se voda kreće, na vrijeme su podigli dio stvari na kat i negdje oko pola dva otišli leći, uvjereni da neće biti zla.
- Nismo htjeli otići jer s nama živi moja svkerva, koja je u godinama. No, oko tri su nas probudili komšije. Čekali smo otprilike do 5 i tek smo onda odlučili otići na sigurno i sjeli u auto, kaže Marija. I njezina obitelj sama je nabavila isušivač, a od susjeda posude i mjerač vlage u zidovima i podu, kakav se inače koristi u građevinarstvu.
- Kad bude oko 2,2 možemo postavljati laminate, kaže naša domaćica puna nade, iako na zidu jedne od soba u kojoj su krbani zidovi i srušen je pod, piše kako je ovih dana izmjereno 14,5, a na podu 8,5 posto vlage.
I na Marijinom imanju uginulo je nešto životinja, no osjećaj da mogu biti na svome te da su svi zdravi, sve to čini lakšim. Baš kao i kod Jasne Prančević, u čijem boravku se gotovo može i zaboraviti na nevolju koja je ljude tog kraja snašla. Naime, kod njih je bio poplavljen uglavnom samo podrum. No, kako je voda stajala gotovo mjesec dana, nakon što su započeli sa sušenjem, zidove je počela zahvaćati vlaga. Tako su i oni imali što krbati i ne mogu reći da toga neće biti još, jer se i u boravku pomalo vide tragovi vlage.Unatoč tome, kaže, imali su sreću.


- Te smo noći morali posuditi 100 kuna da bismo imali za gorivo do familije u Županji. Nismo imali jer suprug ne radi, a ja nemam veliku plaću. Bili smo kod njih neko vrijeme, a onda me je Sindikat s djecom poslao na more, pa smo ipak malo odahnuli, kaže. 


Pomoć je stigla u prave ruke

- Kad smo prvi puta došli do kuće, u podrumu je još bilo vode i sve je bilo prepuno crva i glista. Taj šok se ne da opisati. Kuće u ulici su prošle i gore. A smeća je u ulici bilo za 20 ili 30 kamiona, priča njezin suprug Ivan. No, cijela je ta nevolja ipak bila mrvicu lakša zbog dobrih ljudi koji su odmah započeli s prikupljanjem pomoći, kažu nam Marija i Jasna. Iznenadile su se, kažu, kad su vidjele koliko je ljudi u Hrvatskoj skupljalo pomoć i kako su se brzo organizirali i ističu kako ne mogu ni opisati koliko je ljudima to značilo.
- Ne možemo opisati koliko nam je to značilo. Namirnice, higijenske potrepštine, voda i sve ono što su ljudi kupovali ili donosili na sabirna mjesta po trgovinama doista je došlo do ljudi. Na samom početku sve je to bilo u skladištima u koja smo mogli ući i uzeti sve što nam treba, nisu nas čak ni zapisivali, niti brojali tko što uzima. I koliko mi je poznato, još puno toga ima po skladištima, koja će biti otvorena i stvari dostupne kada se ljudi napokon vrate, dodaje Ivan.
Iako je njihov podrum polovicom srpnja još uvijek bio pod vodom, Željko Pejić, službenik Ispostave Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Županji, njegova supruga Svjetlana i kći Helga spremno su prihvatili ideju da nas iduće godine u isto vrijeme na njihovom dvorištu dočeka muzika i puno domaćih kolača. Tada će, kažu prepuni nade, sigurno sve biti obnovljeno i drugačije.Prvi puta kad su ušli u kuću nakon poplave jedva su došli k sebi, danas već oni nas hrabre dok obilazimo uništeno. 

 

- Ne mogu si ni predočiti s kakvom je snagom voda ušla u kuću unatoč PVC prozorima i vratima. Kako je moguće da je taj prodor bio tako snažan da je sve bilo prevrnuto, čak i hladnjak. Voda je iznad garaže prešla 2,25 metra, a na zidovima je ostao trag muljave, masne vode. Ne znam je li mi bilo teže kad sam to prvi puta vidjela, ili nakon što su vatrogasci sve to oprali, pa došli ljudi koji su sjekirom razbijali ormare i stvari koje smo morali iznijeti iz kuće, kaže Svjetlana. Cijeli njihov život iznijeli su iz kuće, oni ga pomalo vraćaju: krbanje zidova je gotovo, podovi su srušeni, kuća se suši i čeka obnova. I „sve će se to pomalo popraviti", kaže Željko.


Kao i nasip u Rajevom selu, koji je trebao obraniti Gunju i čitavo to područje. Neopisiv je dojam nad rupom koju je u nasipu stvorila razorna vodena bujica, kao i osjećaj da bismo u njegovoj obnovi ipak trebali pokazati više odgovornosti nego u vrijeme gradnje. Naime, istraga Ministarstva poljoprivrede o tome je li bilo pogreške pri gradnji pokazala je da je nasip izgrađen po svim pravilima struke, ali je problem, navodno, bio u tome što je građen na pjeskovitom terenu. Bageri sada odvodnjavaju zemljište na kojemu je nekada bio nasip i još se ne zna što je dalje u planu, no za nadati se da greška s procjenom tla neće biti ponovljena.  

Tekst: Marijana Matković

Fotografije: Marijana Matković, Siniša Kuhar 

Ispis   Pošalji na mail


Ponedjeljak, 09.09.2013.

UKINUTA JE NAKNADA ZA RAD NA PODRUČJIMA POSEBNE DRŽAVNE SKRBI
Vlada pogriješila, službenicima su umjesto isprike stigle - ovrhe

 
Neki su sretni što im novac još nije isplaćen - sada bi im stigle ovrhe
Vlada nije na vrijeme razvrstala hrvatsko Podunavlje u jednu od skupina PPDS-a

(GLAS SLAVONIJE, 9. rujna 2013.) VUKOVAR - Zamislite da vam odjednom netko stavi ovrhu na sve kartice, hipoteku na imovinu koja je nasljedstvo pokojne majke i preko noći ostanete bez svega što imate, a ovrhu plaćate do smrti! Rečenica je ovo jedne državne službenice s radnim mjestom u Vukovaru koja dvije godine otplaćuje protuovrhu, točnije, vraća od države dobivenu naknadu za rad na području posebne državne skrbi.
Ona svakoga mjeseca može pročitati iznos od 490 kuna, koliko joj se uskraćuje od plaće, sve dok ne vrati preostali takozvani dug u iznosu od 133.234,18 kuna.
No zbog čega ona mora državi vratiti novac koji joj je isplaćen? Vlada, kao predlagatelj Zakona o područjima posebne državne skrbi, nije na vrijeme razvrstala hrvatsko Podunavlje u jednu od skupina PPDS-a i zaposlenima na tom području omogućila ostvarenje prava na dodatnu naknadu za rad na tom području.


Odluka suda

Hrvatsko pravosuđe prvotno je priznalo navedeno pravo, a potom odlukom Ustavnog suda promijenilo stajalište da bi zatim neki od službenika krenuli u sudski postupak i ostvarili pravo na naknadu za rad u PPDS-u. Međutim, hrvatska država u postupku protuovrhe zatražila je povrat tih sredstava uz uvećanje za zakonske zatezne kamate.
- Automobil sam prepisala na sina da ne ostanem i bez njega. Ako i dobijem povrat poreza meni ga država odmah uzme, a u problemu sam se našla i kad mi je sin htio poslati novac. I to bi mi uzeli pa sam ga spriječila u tome. Sad imam 57 godina i kako ću to otplaćivati u mirovini ne znam, ali očigledno ću morati dok sam živa, priča ova državna službenica koja je, radi straha od gubitka posla, željela ostati anonimna.
U strahu od gubitka radnoga mjesta, ali ponajprije u financijskom problemu je i Vinkovčanka koja državi vraća čak 314.000 kuna, a u stotinama tisuća kuna broje se i ostali iznosi onih koji su otišli raditi u PPDS. Jedan od njih je i umirovljenik iz Iloka s 1.500 kuna mirovine, od čega 500 kuna vraća državi i činit će to do kraja života. Prekid isplate imao je samo kad mu je supruga oboljela od karcinoma. Kad je preminula, ponovno je krenula i protuovrha.


Važnija je ćirilica

U njihovu obranu stao je Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika čiji predstavnik Siniša Kuhar kaže kako je Sindikat od Vlade u nekoliko navrata zatražio odustajanje od naplate potraživanja prema službenicima iz hrvatskog Podunavlja, kao čina restitucije načela pravednosti koje je povrijeđeno različitim tretiranjem građana hrvatskog Podunavlja u odnosu na građane koji su ostvarili pravo na naknadu za rad na području posebne državne skrbi u drugim dijelovima Hrvatske. "Vrhovni sud najprije je priznao, a potom je Ustavni sud poništio najveću naknadu. Trebao bi netko u Vladi predložiti da se taj povrat ne traži, pa bi stvar bila riješena. Međutim, Vladi je očito važnije pitanje dvojezičnih natpisa na državnim tijelima od toga što se događa ljudima koji u njima rade. Zato tražimo da se njihovim egzistencijalnim problemima Vlada pozabavi prije nego što im na humak postave nadgrobni spomenik, bilo na latinici ili ćirilici", zaključuje Kuhar.
Marija MIHELIĆ

 

gdje je 10,8 milijardi kuna?

Preostali državni i lokalni službenici kojima država nije sjela na račune i imovinu, također su tužili državu za neisplatu naknade od siječnja 1998. do 2000. godine. Približno osam milijuna kuna još uvijek nisu dobili, a jedan od njih ironično kaže da je čak i sretan zbog toga, jer bi sad, poput svojih kolega, morao vraćati novac koji mu pripada. "Vrhovni sud napravio je propust kad je potvrdio mišljenje Ustavnoga suda. Ako u jednoj državi netko mijenja stav na takav način, onda u kakvoj mi to državi živimo? U rujnu 2006. godine donesena je pravomoćna presuda, a mjesec dana kasnije Hrvatska narodna banka u FINA-u je doznačila 10,8 milijardi kuna. Neki su ljudi isplaćeni do sredine studenoga, a kad su usvojene ovrhe, mi koji nismo dobili novac čekamo završetak revizije. Gdje je taj novac", pita jedan od službenika koji i dalje čeka isplatu naknade za spomenuto razdoblje.

Ispis   Pošalji na mail


Srijeda, 04.09.2013.

 

Sindikat državnih služebnika i namještenika stoga poručuje da "dok Vlada Zorana Milanovića poboljšava kvalitetu života stanovnika Vukovara postavljanjem dvojezičnih natpisa na zgrade državnih institucija, onima koji u njima rade, neovisno o tome jesu li pripadnici većinskog ili manjinskog naroda, svakodnevno stižu rješenja Državnog odvjetništva o ovrhama".

Zbog činjenice da Vlada hrvatsko Podunavlje nije na vrijeme razvrstala u područja od posebne državne skrbi, tamošnjim djelatnicima u uredima državne uprave "domovina" je ovrhom sjela na račune naplaćujući naknadu koju su djelatnici ostvarivali kao zaposlenici na nekada ratom pogođenim područjima, a koju se isključivo Vladinom pogreškom sada proglašava nezakonitom! Da lakrdija bude veća, pravosuđe je tamošnjim ljudima najprije priznalo pravo na takvu naknadu, da bi odlukom Ustavnog suda promijenilo mišljenje o tome.

Sindikat državnih službenika i namještenika upozorava da su se u pravnom postupku izrodile tri različite situacije: jedni su službenici ostvarili pravo na tu nakandu, a država nije zatražila povrat sredstava; drugi su dobili sud, vraćena su im sredstva, ali ih je "domovina" protuovrhom vratila natrag; treći su presudom dobili pravo na isplatu naknade, ali im nikada nije isplaćena. Istodobno, od dijela službenika "domovina" sada traži i podmirivanje sudskog postupka. Sindikat apelom upozorava da službenicima državne uprave svakodnevno stižu rješenja Državnog odvjetništva kojima ih Vlada kažnjava ovrhom trećine plaće "zato što su se nakon mirne reintegracije vratili na rad u državna tijela i omogućili uspostavu punog suvereniteta i pravne države na cijelom teritoriju RH".

U sindikatu pri tom navode žalosne primjere državne ovrhe nad vlastitim službenicima. Jednoj službenici ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji na ime protuovrhe "domovina" svaki mjesec "skida" 490 kuna i to će raditi dok god ne podmiri puni iznos "duga" od 133.234,18 kuna! A još 2011. godine sindikat je upozorio na slučaj umirovljenika, bivšeg službenika Petra Lapoša kojemu "domovina" uzima 500 kuna od mirovine koja iznosi 1.500 kuna!
Sindikat je 2011. s Vladom pokušao pregovorati, no Vlada je preko svojih ministara sindikat upućivala iz jednog u drugo državno tijelo, a tadašnji ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković uputio ih je na Ministarstvo financija gdje je sve stalo.

Sindikat državnih služebnika i namještenika stoga poručuje da "dok Vlada Zorana Milanovića poboljšava kvalitetu života stanovnika Vukovara postavljanjem dvojezičnih natpisa na zgrade državnih institucija, onima koji u njima rade, neovisno o tome jesu li pripadnici većinskog ili manjinskog naroda, svakodnevno stižu rješenja Državnog odvjetništva o ovrhama". 

 

 

Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika prati zbivanja u Vukovaru na malo drugačiji način. Upozoravaju na grozan životni standard Vukovaraca, ovrhe koje im prijete neovisno o tome koja im je nacionalna pripadnost.

 

Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:

Dok Vlada Zorana Milanovića poboljšava kvalitetu života stanovnika Vukovara postavljanjem dvojezičnih natpisa na zgrade državnih institucija, onima koji u njima rade, neovisno o tome jesu li pripadnici većinskog ili manjinskog naroda, svakodnevno stižu rješenja Državnog odvjetništva kojima ih Vlada Republike Hrvatske kažnjava ovrhom trećina plaće zato što su se nakon mirne reintegracije vratili na rad u državna tijela i omogućili uspostavu punog suvereniteta i pravne države RH na cijelom njezinom području.

Naime, Vlada kao predlagatelj Zakona o područjima posebne državne skrbi nije na vrijeme razvrstala hrvatsko Podunavlje u jednu od skupina područja posebne državne skrbi i zaposlenima na tom području omogućila ostvarenje prava na naknadu za rad na takvim područjima, dok je hrvatsko pravosuđe prvotno priznalo navedeno pravo, a zatim, temeljem odluke Ustavnog suda, promijenilo stajalište o tome.

Nakon toga je od službenika koji su u sudskom postupku ostvarili pravo na naknadu za rad na području posebne državne skrbi Republika Hrvatska u postupku protuovrhe zatražila povrat tih sredstava uvećanih za zakonske zatezne kamate.

Tako službenica Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, svakog mjeseca na ime protuovrhe Republici Hrvatskoj otplaćuje 490 kuna, do namire punog iznosa „duga" vlastitoj državi od 133.234,18 kuna.

Sindikat je od Vlade već u nekoliko navrata zatražio odustajanje od naplate potraživanja prema službenicima hrvatskog Podunavlja, kao čina restitucije načela pravednosti koje je povrijeđeno različitim tretiranjem građana hrvatskog Podunavlja u odnosu na građane koji su ostvarili pravo na naknadu za rad na području posebne državne skrbi u drugim dijelovima Hrvatske.

Međutim, Vladi je očito važnije pitanje dvojezičnih natpisa na državnim tijelima od toga što se događa ljudima koji u njima rade.

Zato Sindikat traži da se njihovim egzistencijalnim problemima pozabavi prije nego što im na humak postave nadgrobni spomenik na latinici ili čirilici. 

 

SDLSN: Prioritet Vlade trebaju biti životna, a ne jezična pitanja

Iza ploča s dvojezičnim natpisima državnih tijela u Vukovaru rade službenici kojima Vlada naplaćuje rad na području posebne državne skrbi

Foto: Dnevno.hr 

(SDLSN, 4. rujna 2013.) Dok Vlada Zorana Milanovića poboljšava kvalitetu života stanovnika Vukovara postavljanjem dvojezičnih natpisa na zgrade državnih institucija, onima koji u njima rade, neovisno o tome jesu li pripadnici većinskog ili manjinskog naroda, svakodnevno stižu rješenja Državnog odvjetništva kojima ih Vlada Republike Hrvatske kažnjava ovrhom 1/3 plaće zato što su se nakon mirne reintegracije vratili na rad u državna tijela i omogućili uspostavu punog suvereniteta i pravne države RH na cijelom njezinom području.
Naime, Vlada kao predlagatelj Zakona o područjima posebne državne skrbi nije na vrijeme razvrstala hrvatsko Podunavlje u jednu od skupina područja posebne državne skrbi i zaposlenima na tom području omogućila ostvarenje prava na naknadu za rad na takvim područjima, dok je hrvatsko pravosuđe prvotno priznalo navedeno pravo, a zatim, temeljem odluke Ustavnog suda, promijenilo stajalište o tome.
Nakon toga je od službenika koji su u sudskom postupku ostvarili pravo na naknadu za rad na području posebne državne skrbi Republika Hrvatska u postupku protuovrhe zatražila povrat tih sredstava uvećanih za zakonske zatezne kamate.
Tako službenica Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, svakog mjeseca na ime protuovrhe Republici Hrvatskoj otplaćuje 490 kuna, do namire punog iznosa „duga" vlastitoj državi od 133.234,18 kuna.
Sindikat je od Vlade već u nekoliko navrata zatražio odustajanje od naplate potraživanja prema službenicima hrvatskog Podunavlja, kao čina restitucije načela pravednosti koje je povrijeđeno različitim tretiranjem građana hrvatskog Podunavlja u odnosu na građane koji su ostvarili pravo na naknadu za rad na području posebne državne skrbi u drugim dijelovima Hrvatske.
Međutim, Vladi je očito važnije pitanje dvojezičnih natpisa na državnim tijelima od toga što se događa ljudima koji u njima rade.
Zato Sindikat traži da se njihovim egzistencijalnim problemima pozabavi prije nego što im na humak postave nadgrobni spomenik na latinici ili čirilici. S. Kuhar

Pročitajte još... 

Ispis   Pošalji na mail


Utorak, 16.04.2013.

ZA SKUP SINDIKALNIH POVJERENIKA U OSIJEKU TRAŽILA SE "KARTA VIŠE"  

„Zamislite da carinici, policajci, učitelji, profesori, državne i javne službe stanu"


(SDLSN, 16. travnja 2014.) OSIJEK - „Došli smo vas pozvati na akciju. Jedan od razloga za to moglo bi biti to što nam stalno preko medija poručuju da smo loši radnici, da nas je previše i da smo preskupi. Svako malo tuđa ruka nađe se u našem džepu i vadi iz njega. Povod za okupljanje je tri postotno smanjenja plaća, što nije puno, no rekli su da neće dirati plaće, a sada nam to oduzimaju", poručio je Vladimir Milošević, v.d. predsjednika Sindikata hrvatskih učitelja na skupu sindikalnih povjerenika 13 sindikata državnih i javnih službi koji je održan u ponedjeljak u Osijeku.

Nakon skupa povjerenika za Zagreb i Zagrebačku županiju, te onog u Splitu, sindikalni čelnici su u Osijeku pozvali oko 330 okupljenih povjerenika da motiviraju članove podružnica da se 1. svibnja odazovu na prosvjed na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu, s kojeg će zajedno sa sindikatima iz gospodarstva poslati poruku vlasti. Podrže li članovi prijedloge čelnika, nakon sindikalnog štrajka na Trgu Bana Jelačića, moguć je prosvjed protiv politike uoči lokalnih izbora, možda i na sam dan izborne šutnje, a krajem svibnja i početkom lipnja i blokada nekih sustava u zemlji. To je vrijeme kada su sindikati najjači i imaju najjače oružje u rukama i ne bi ga trebali propustiti, poručeno je.


Više od 80 posto zaposlenih u sustavu obrazovanja ima visoku ili višu stručnu spremu, a plaće su im ispod državnog prosjeka. I dok se u zemljama EU prosjek izdvajanja za obrazovanje kreće oko 5,6 posto, u Hrvatskoj je to manje od tri posto. „Hoćemo li tako do zemlje znanja", zapitao je Milošević. „Uz brojna smanjenja i ograničenja prava, zaposlenima se svakodnevno nameću nove obaveze i izmišljeni poslovi", zaključio je te pozvao kolege da se zapitaju hoće li i dalje sjediti pred TV i kritizirati Vladu i sindikate ili su spremni „ustati i barem otići na prosvjed".
„U javnim službama imamo 250.000 zaposlenih, čemu treba dodati i članove njihovih obitelji, dio nezaposlenih i dio umirovljenika i došli bismo do dva milijuna građana. Kada bi svaki deseti, petnaesti ili dvadeseti među njima došao na prosvjed, to bi bila slika od koje se smrzneš", poručio je.


„Nedostaje nam liječnika i oko 12.000 medicinskih sestara. Jedna sestra u Hrvatskoj radi za četiri, odnosno na jednog pacijenta u Europi dolaze četiri medicinske sestre, kod nas jedna. Štedi se na uštrb građana. Osim toga, sestrama se ne uvažavaju postignute razine obrazovanja" , poručila je Anica Prašnjak, predsjednica Glavnog vijeća Hrvatskog sindikata medicinskih sestara i medicinskih tehničara. Dodala je kako je i u drugim sustavima slično. „Za koga", zapitala se „naši učitelji obrazuju djecu kada obrazovani mladi ljudi bježe iz ove zemlje u Kanadu, Finsku i Švedsku". Izbori za EU parlament pokazali da je građane uhvatila letargija, što je znak da se moramo probuditi i naći načina da odgovorimo, poručila je Prašnjak.


„Kad smo pregovarali s njima, vjerovali smo, no prevarili su nas. Vama je svejedno jesu li na vlasti crveni, zeleni ili žuti jer svoje račune morate platiti. Pokušali su pregovarati s nama odvojeno, najprije s javnim, onda državnim službama, ne bismo li zaboravili jedni na druge. A svi doma imamo nekoga iz državne ili javne službe, nezaposlenog ili umirovljenika. I državne i javne službe, ali i gospodarstvo, 1. svibnja mogu biti zajedno, zajedno sa facebookovcima, umirovljenicima i nezaposlenima. Onaj tko živi od plaće zna kako je teško doći do svake kune i mi znamo da ne postoji razlika između državnih i javnih službi, nego samo između onih koji imaju i onih koji nemaju", kazala je Gordana Jagar, predsjednica Sindikata Porezne uprave Hrvatske. „Javnim službama se šalje poruka da smo preskupi. No, možemo održati dvoje izbore kada netko tako odluči. Automobili se mogu mijenjati, za to ima novca, zgrade se moraju graditi, a u ljudski potencijal se ne ulaže. Službenici, medicinske sestre, učitelji i poreznici trebali bi raditi još više za još manju plaću. Morate raditi onako kako nalažu zakoni, morate provoditi ponekad i glupe zakone, jer morate", kazala je Jagar te poručila kolegama da pokažu barem to da im nitko ne može oduzeti dostojanstvo.


„Kada smo potpisali kolektivni ugovor za državne službenike, odrekli smo se božićnice, regresa i putnih troškova, s obećanjem da neće biti rezanja plaća i otpuštanja viška. Nepunih četiri ili pet mjeseci kasnije Vlada je htjela ukinuti dodatke od 4, 8 i 10 posto, a slijedilo je administrativno rezanje plaća. Izigrani smo i prevareni, igrali su s figom u džepu. I kad smo počeli pregovore, počeli smo ih u srpnju, a proračun za 2012. godinu već je bio donesen, pa nam nije preostalo drugo nego da se pokušamo izboriti da šteta bude što manja", rekao je Boris Pleša, predsjednik Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika.

 

SINDIKALNA SLAVONIJA Za razliku od Zagreba i Splita gdje se skupovima sindikalnih povjerenika odazvalo 20, odnosno 19 sindikalnih povjerenika SDLSN, osječkom skupu je nazočilo njih 46 

„Proteklih godinu i pol državne i javne službe su pod iznimnim pritiskom. Službenike prozivaju da žive u privilegijama, zato što su imali pravo na božićnicu i regres, te dodatak na staž, što su prava koja proizlaze iz zakona. Moramo okrenuti percepciju javnosti da su državne i javne službe samo teret društva", kazao je Pleša. Dodao je da nije svejedno i da nije ista poruka javnosti ako se na Trgu bana Jelačića skupi 50.000 ili 15.000 ljudi, odnosno možda još manje te pozvao povjerenike da motiviraju kolege da se pridruže prosvjedu.


„Nije kriza razlog da nam smanjuju prava, to su radili i prije krize. Još 2006. godine u prosvjeti smo, na primjer, imali štrajk jer im plaće nisu rasle tri godine. Tada se to radilo u ime rasterećenja gospodarstva. Ako se ne izborimo za to da svakoj vladi damo do znanja da se ove ljude ne može bagatelizirati, da oni imaju vrijednost rada i cijenu rada i da to ne može biti ostatak ostataka nakon što se ispune sve perverzne potrebe u proračunu, oni koji su po cijeni rada najmanji i dalje će biti prvi za rezanje", poručio je Vilim Ribić, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. Dodao je kako je na sindikalnim povjerenicima da objasne članovima kako imaju ubojito oružje - mogućnost da blokiraju neke sustave u zemlji - što treba koristiti. Ako nisu spremni, sindikati će organizirati sportske igre i čekati, „No moramo imati na umu da najesen kada se otvore ta pitanja više nećemo imati u rukama takvo oružje. Tada nećemo moći prestati sa zaključivanjem ocjena i blokadom sustava", poručio je. Oni koji sindikatima spočitavaju da govore jezikom politike trebali bi imati na umu da se s njihovim plaćama poigrava upravo politika te da treba misliti politički, kao što su to činili poljoprivrednici i umirovljenici. Prvi su izborili najveće poticaje u usporedbi sa zemljama EU, a umirovljenike se danas nitko ne usudi dirati, kazao je.


„Kad su u pitanju vaši interesi, nema razlike između HDZ-a i SDP-a, to nisu stranke koje rade u vašem interesu i dosta je njihovog monopola", poručio je Ribić. Kazao je kako kriza traje 5 godina, a zaposleni u državnim i javnim službama odrekli su se oko sedam milijardi kuna u zadnje četiri godine, no to nije pridonijelo izlasku iz krize. Najesen se, pak, zbog loše ekonomske politike mogu očekivati nova rezanja i zato je u prijedlogu sindikalnih akcija i referendum za prijevremene izbore. „Neću govoriti o političkoj opciji, osim da ćemo zagovarati one koji su drugačiji. Neka to bude poruka svakoj drugoj vladi da će, da znaju da će kada dirnu u prava javnih i državnih službi, doživjeti udar koji će ih ošamutiti", poručio je.
Marijana Matković

 

Ljubica Pilić, glavna tajnica Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi
Nakon lokalnih izbora u nekim gradovima borit ćemo se za golo preživljavanje

„Glavni motiv zbog kojega smo ušli u zajedničku priču s ostalim sindikatima je nepovjerenje. Odnosno poljuljano povjerenje koje je Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi novoj Vladi pokazao, potpisujući Temeljni kolektivni ugovor u nastojanju da se uspostavi jedan korektan socijalni dijalog. Na žalost, morali smo otrpiti to da smo prevareni i sve što se događalo dalje pokazuje da razloga za povjerenje više nema i da moramo raditi na drugi način", odgovara Ljubica Pilić, glavna tajnica Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi, na pitanje zašto su se kulturnjaci odlučili pridružiti sindikalnim kolegama koji ovih dana preispituju spremnost članstva na prosvjede i radikalne akcije, među kojima i blokadu nekih sustava u zemlji te mogućnost da pozovu građane na referendum za prijevremene izbore.

Rekli ste da se posebno bojite toga što će biti nakon lokalnih izbora, s obzirom da veliki broj djelatnika u kulturi ovisi upravo o lokalnim vlastima. Čula sam kako razgovarate s predstavnicima gradske vlasti Virovitice, koji čak ne dozvoljavaju mogućnost da plaće djelatnika u kulturi, koje su bitno manje od ostalih, ne padaju toliko koliko će možda padati u drugim sustavima.

Lokalna razina je priča koja će, po mojoj procjeni, nakon lokalnih izbora biti bolnija nego što je priča na državnoj razini. Na to upućuje sadašnje stanje pregovora. Sva je prilika da će kultura ostati bez šest kolektivnih ugovora koji su do sada važili, što je posljedica primjene Zakona o reprezentativnosti sindikata i produžene primjene, koje više nema, osim tijekom tri mjeseca. A onda i situacije na lokalnoj razini, po kojoj gradonačelnik Varaždina, ili gradonačelnik Šibenika, ili gradonačelnik Virovitice ne žele, zapravo, potpisati kolektivne ugovore i žele imati kulturu na brisanom prostoru i nema nikakve dileme da ćemo mi u tim gradovima sasvim sigurno gubiti i boriti se za golo preživljavanje.

Što zaposleni mogu učiniti za sebe, prije svega preko sindikata?

Kao i uvijek, tamo gdje postoji svijest o tome da se nešto može učiniti, tamo u pravilu i postignemo rezultate, tamo gdje te svijesti nema, vrlo je skučeni prostor, jer nekakav rad sindikata autoritetom profesionalaca u takvim situacijama apsolutno nije dovoljan. Pogotovo nije dovoljan nasuprot sile vlasti koja se u nekim gradovima otvoreno demonstrira. Bez svjesnog članstva sindikat zaista ne može puno napraviti.

Koliko članovima može biti koristan zajednički izlazak s ostalih 12 sindikata državnih i javnih službi na Trg Bana Jelačića, ili podrška ostalim zajedničkim akcijama?

Za svaku djelatnost često volimo isticati da je na neki način posebna, no kultura to zaista jest. Kultura je ipak povezana s umjetnošću i djelomično ne stoji na zemlji čvrsto kao neke druge djelatnosti, pa ponekad imamo dodatni problem objašnjavanja realiteta ljudima, odnosno onoga u čemu jesmo i što se događa u situaciji kada nemamo kolektivnih ugovora i kako se te situacije mogu prevladati. U tome smislu, ovi skupovi služe tome da povjerenici shvate da se na isti način radi i u drugim sindikatima i u drugim djelatnostima te da naš zajednički rad nema alternativu. M.M.

Ispis   Pošalji na mail


«  ‹  [1] [2] [3] [4] [5]    »

Kliknite ovdje za arhivu novosti


Na domaćem tržištu rada najtraženija uslužna zanimanja i poslovi na određeno

Na domaćem tržištu rada najtraženija uslužna zanimanja i poslovi na određeno

TVRDE DA SE TRŽIŠTE RADA OPORAVLJA Po njezinim riječima, u prva četiri mjeseca ove godine potražnja za radnom snagom porasla je 30,1 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Isto tako, potražnja za radnom snagom u privatnom sektoru trenutno je na razinama iz 2008. godine.

Opširnije

CRNA LISTA Plaće u Hrvatskoj svojim radnicima ne isplaćuje skoro - tisuću poslodavaca

CRNA LISTA Plaće u Hrvatskoj svojim radnicima ne isplaćuje skoro - tisuću poslodavaca

Porezna uprava Autor: HINA Statistički pregled poreznih obveznika, poslodavaca koji prema dostupnim podacima ne isplaćuju plaće, pokazuje da plaće ne isplaćuju 803 pravne osobe s 3.617 zaposlenih te 134 fizičke osobe s 313 radnika Plaće u Hrvatskoj ne isplaćuju ukupno 937 poslodavca, koji zapošljavaju 3.930 radnika, pokazuju najnoviji, ažurirani podaci Porezne uprave koji se odnose na neisplatitelje plaća za razdoblje obračuna od siječnja do ožujka ove godine, a koji tri mjeseca uzastopno nisu isplatili plaće.

Opširnije

U Hrvatskoj plaće rastu, ali sporije nego u okruženju

U Hrvatskoj plaće rastu, ali sporije nego u okruženju

(N1) Prosječna bruto plaća u 2016., prema podacima Državnog zavoda za statistiku, iznosila je 7.753 kune te je bila nominalno 1,9 posto i realno 3 posto viša nego godinu ranije, no analitičari RBA ističu da dinamički prikaz kretanja bruto plaća od 2009. ukazuje na prilično stagnantnu nominalnu razinu.

Opširnije

EU na korak dogovora o oporezivanju financijskih transakcija

EU na korak dogovora o oporezivanju financijskih transakcija

(N1) Sporazum o europskom porezu na financijske transakcije na dohvat je ruke, izjavio je koordinator zakonodavne inicijative Hans Joerg Schelling, ističući da prijedlog ima kvalificiranu podršku skupine zemalja Europske unije. Njemačka i Francuska predložile su 2012. godine da se na razini Europske unije uvede porez na kupoprodaju dionica i financijskih izvedenica među financijskim kompanijama kako bi se zakočile prenapuhane transakcije u financijskom sektoru koje su mnogi smatrali glavnim uzrokom globalne financijske krize.

Opširnije

Sindikat zatražio brzu transformaciju HŽ-a u koncern

Sindikat zatražio brzu transformaciju HŽ-a u koncern

Autor: Lider/Hina Sindikat hrvatskih željezničara (SHŽ) uputio je u ponedjeljak otvoreno pismo premijeru Andreju Plenkoviću, resornom ministarstvu i saborskom Odboru za pomorstvo, promet i infrastrukturu u kojem pita zašto HŽ nije transformiran u koncern, te iznosi argumente zašto to treba što prije učiniti.

Opširnije

EK za izlazak Hrvatske iz Postupka prekomjernog deficita

EK za izlazak Hrvatske iz Postupka prekomjernog deficita

(N1) Europska komisija je u ponedjeljak preporučila izlazak Hrvatske iz Postupka prekomjernog deficita (EDP) na temelju ocjene programa za stabilnost i konvergenciju, a nakon što je prošle godine zabilježen pad i proračunskog deficita i javnog duga.

Opširnije

VLADA PRIPREMA PRODAJU HRVATSKE POŠTE

VLADA PRIPREMA PRODAJU HRVATSKE POŠTE

Kako doznajemo, pripreme su daleko odmakle pa je već izabrana i banka koja bi trebala biti agent izdavanja dionica na Zagrebačkoj burzi. Ante Pavić (Forum.TM) Hrvatska vlada u tišini je pripremila privatizaciju Hrvatske pošte, koja bi trebala krenuti vrlo skoro, a iz Ministarstva državne imovine ne žele potvrditi ni demantirati ovu informaciju pa odgovornost prebacuju na upravu Hrvatske pošte, koja je vraća natrag Ministarstvu. Sindikati se protive privatizaciji jer smatraju da će time biti ugroženi radnici i korisnici usluga.

Opširnije

Ne odlučuje EU, nego nacionalni parlamenti!

Ne odlučuje EU, nego nacionalni parlamenti!

O važnijim trgovinskim sporazumima moraju odlučivati države članice, a ne institucije EU-a, smatra Europski sud. To je težak udarac za bilo kakve međunarodne trgovinske sporazume EU-a, odnosno njegove Komisije. (Deutsche Welle) Osobito kad se zadire u nadležnost država, konačna odluka o trgovinskim sporazumima leži u nacionalnim parlamentima, stručno je mišljenje sudaca Europskog suda u Luksemburgu. Sud time zapravo daje nacionalnim parlamentima članica Europske unije pravo veta na svaki trgovinski sporazum kojise želi sklopiti na razini Europske unije.

Opširnije

Inflacija u Hrvatskoj u travnju ubrzala na 1,4 posto

Inflacija u Hrvatskoj u travnju ubrzala na 1,4 posto

DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU: (GLAS ISTRE) U Hrvatskoj su u travnju potrošačke cijene porasle za 1,4 posto na godišnjoj razini, što predstavlja nešto višu inflaciju nego mjesec dana ranije, pri čemu su najviše porasle cijene prijevoza te cijene u restoranima i hotelima.

Opširnije

Europska komisija izvješćuje o primjeni Povelje o temeljnim pravima u EU-u tijekom 2016.

Europska komisija izvješćuje o primjeni Povelje o temeljnim pravima u EU-u tijekom 2016.

Priopćenje Europske komisije Bruxelles, 18. svibnja 2017. - Danas je Europska komisija objavila svoje godišnje Izvješće o primjeni Povelje EU-a o temeljnim pravima za 2016. godinu. U izvješću se opisuju inicijative poduzete 2016. u EU-u za jačanje temeljnih prava. Daje se i pregled primjene tih prava u brojnim politikama EU-a i u državama članicama u 2016.

Opširnije

Rodiljne naknade za nezaposlene 2.328 - za zaposlene 3.991 kn

Rodiljne naknade za nezaposlene 2.328 - za zaposlene 3.991 kn

HRT - Dobre vijesti stižu budućim roditeljima, kojima Vlada diže rodiljne naknade. Vlada je, naime, u saborsku proceduru poslala prijedlog izmjena Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama kojima se rodiljne naknade za nezaposlene povećavaju na 2.328 kn, a za zaposlene na 3.991 kn.

Opširnije

ŽIVOT NA RUBU Čak polovica radnika nema novca za podmirivanje osnovnih potreba

ŽIVOT NA RUBU Čak polovica radnika nema novca za podmirivanje osnovnih potreba

ISTRAŽIVANJE SINDIKATA Autor: Gabrijela Galić »Kada 85 posto stanovništva kaže da je vrijeme za prepravljanje pravila globalne ekonomije kako bi se promicao rast i dijelio napredak, onda lideri G20 trebaju imati povjerenje za akcije znajući da imaju potporu birača«, ustvrdila je Sharan Burrow, glavna tajnica ITUC-a

Opširnije

Svi možemo pridonijeti da ukupni rezultati u području zaštite na radu budu bolji

Svi možemo pridonijeti da ukupni rezultati u području zaštite na radu budu bolji

U Zagrebu održano savjetovanje „Zaštita na radu – opasnosti, štetnosti, rizici i mjere prevencije“ (zuznr.hr) Podizati svijest, širiti znanje i dobru praksu, razvijati kulturu zaštite na radu, stvarati zdravu i motivirajuću radnu sredinu, preventivnim mjerama očuvati radnu sposobnost radnika, spriječiti nesreće, ozljede, profesionalne bolesti i bolesti povezane s radom ciljevi su koje želimo ostvariti.

Opširnije

Samo osam tvrtki tražilo ove godine pomoć za skraćenje radnog tjedna

Samo osam tvrtki tražilo ove godine pomoć za skraćenje radnog tjedna

SKRAĆENI TJEDAN Autor: Gabrijela Galić (Novilist.hr) ZAGREB– Potporu za očuvanje radnih mjesta od početka godine zatražilo je osam tvrtki, a trenutno je tom mjerom obuhvaćeno 28 radnika. Naime, poslodavac koji se suoči s privremenim padom poslovnih aktivnosti ili je ostvario gubitak u poslovanju te zbog toga ne može održati postojeću zaposlenost, umjesto da otpusti radnike može zatražiti pomoć države na najdulje šest mjeseci.

Opširnije

Radnicima Zvečeva isplaćene plaće za ožujak, nastavljaju rad

Radnicima Zvečeva isplaćene plaće za ožujak, nastavljaju rad

(HRT) Svim radnicima tvrtke Zvečevo isplaćene su plaće za ožujak, štrajk prestaje i oni sutra u 6 sati nastavljaju s radom, izvijestio je sindikat. Radnici Zvečeva rad su obustavili jučer ujutro jer 69 od ukupno 282 radnika nije dobilo plaće za ožujak. Tvrtka Zvečevo nalazi se u financijskim problemima, a račun tvrtke blokiran je već 40 dana.

Opširnije

» arhiva vijesti NHS-a

Postani član sindikata, neovisno o boji očiju, rodu, spolu, političkom uvjerenju, vjeri i svjetonazoru. 

Budi član ili postani superheroj - sindikalni povjerenik.

Ako Ti se ne sviđa SDLSN uđi u STPRM ili GŠMNT, ali nemoj stajati po strani kad se odlučuje o Tvojim pravima i poslu. 

 

 

 

 

Anketa

Vlada ponovno najvaljuje izradu zakona o plaćama, ali prvo u državnoj upravi. Mislim da...

Povjereništva

Prijavite se na našu mailing listu i primajte obavijesti sa stranica SDLSN-a.



Mailing lista Povjereništva
Pošalji link prijatelju

Vukovarsko-srijemska županija

Vaše ime i prezime: *
Vaša email adresa: *
Email adresa prijatelja: *
Poruka:
* obavezna polja